Spomenici koji postaju otpad u filmu Irene Škorić

'Na spomenike NOB-u neki gledaju kao na vrijedna umjetnička djela, dok su drugima oni sjećanje na bivšu državu, koje je nekima pozitivno, a nekima negativno', rekla je uoči zagrebačke premijere Škorić za Hinu. 'Svatko ima svoju priču, zato je film vjerojatno i uvršten u program Kontroverzni dox. Volim takve filmove o kojima se nakon projekcije razgovara i kada se gledatelji prisjećaju svoje prošlosti', dodala je. Redateljica koja, kako kaže, u svojim filmovima voli zabilježiti stvari koje nestaju, uvjerena je da će njezin film u većoj mjeri potaknuti obnovu spomenika, jer se već o toj temi počelo više pisati u medijma. 'Film je na neki način oda antifašizmu, a govori i o vremenu u kojemu su ti spomenici nastajali i nestajali, politika spomenike postavlja, ona ih i ruši', ustvrdila je. Glazbu je napisao bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Slikom su u filmu prikazani svi najpoznatiji spomenici Hrvatske i bivše Jugoslavije, a temelji se na njih pet, po ocjeni redateljice, najljepših i najpoznatijih u Hrvatskoj - Petrova Gora, Kamenska kod Požege Vojina Bakića, Brezovica, Veljun i spomenik Stjepanu Filipoviću kod Opuzena. Prikazan je i budimpeštanski park u koji su Mađari smjestili spomenike iz komunizma, kao način da se sačuvaju. "Koliko je pozitivan, toliko je taj park i bizaran jer djeluje getoizirano. Dobro je da se spomenici sačuvaju, no čim se maknu iz originalnog podneblja gube dio svoje svrhe, s razlogom su bili smješteni na određene lokacije", rekla je. Film je već prikazan na Sarajevo Film Festivalu, a Škorić kaže kako se raduje premijeri na ZagrebDoxu gdje su, podsjeća, njezini filmovi uvijek bili dobro prihvaćeni - "Sudbina broja 13" i "Dragi Lastane" osvojili su 2010. i 2014. na tom festivalu nagradu publike. Od hrvatskih filmova u ponedjeljak se prikazuju 'Oni samo dolaze i odlaze' Borisa Poljaka i 'Buffet Željezara' Gorana Devića u regionalnoj konkurenciji. Prvi je priča o poznatim splitskim Bačvicama u doba dana u kojemu se susreću dva svijeta - mladi koji se vraćaju iz noćnog izlaska i umirovljenici koji kreću na svoju prvu jutarnju šetnju, dok drugi prikazuje posljednje dane nekoć živahnog kafića smještenog kod danas propale sisačke Željezare. 'Sisačko predgrađe Caprag ili kolikovijalno samo Željezara, nastalo pedesetih i šezdesetih godina, u svim je svojim segmentima pokazivalo optimizam socijalizma, koji je grad od 12 tisuća stanovnika napravio gradom od 50 tisuća, a koji se sada naglo sužava na prvotni broj', rekao je redatelj. Po njegovim riječima, iz svih razgovora koje su snimili opservacijskom tehnikom u toj gostionici izbijala je jedna nova utopija, ona o odlasku u Njemačku. Dević u ponedjeljak predstavlja i dokumentarni serijal '65+', iz kojega će se na festivalu prikazati tri od ukupno dvanaest epizoda posvećenih starijim osobama, njihovom svakodnevicom, željama i strahovima. Na programu su i hrvatski filmovi 'Uzdanica' Antona Mezulića te 'Ne žalim ni zbog čega' Lucije Strugar u Teen Doxu.
Datum dodavanja | Pročitaj cijeli članak: Tportal